***

Shiatsu je vještina i umijeće iscjeljivanja poteklo iz Japana, temeljeno na tradicionalnoj kineskoj medicini (TCM) i teoriji transformacije pet elemenata (Vatra, Zemlja, Metal, Voda, Drvo).

Koristeći moć dodira i pritisaka (shiatsu znači pritisak palcem), u kombinaciji sa istezanjima, rotacijama i drugim vrstama manipulacije fizičkim i energetskim tijelom osobe, terapeut potiče samoiscjeljujuće obrasce, podržavajući tako prirođene sposobnosti pojedinca za uravnoteženim i optimalnim psihofiziološkim, duhovnim, emocionalnim i mentalnim funkcioniranjem.

Shiatsu je, kroz svoju cjelovitu viziju osobe kao složenog sustava informacija, usmjeren podjednako na jačanje i rast Tijela, Uma i Duha, koristeći elemente fine senzibilnosti i intuitivnosti terapeuta za prihvaćanje i razumijevanje klijentovih potreba.

Suvremeni shiatsu spaja filozofsku komponentu Istoka i paradigmu cjelovitosti ljudskog tijela i postojanja uopće, sa znanstvenim i medicinskim saznanjima Zapada na području fiziologije, anatomije i psihologije. Shiatsu praktičar će tijekom inicijalnog razgovora, te koristeći se orijentalnom dijagnozom, ustanoviti osnovi problem unutar klijenta i prepoznati isti kao prioritet u tretmanu. Problem koji se na «vanjskoj» razini manifestira kao, primjerice – problem nesanice, glavobolje, bolova u donjem dijelu leđa, emocionalnog nezadovoljstva, osjećaja zbunjenosti ili «raspršenosti», stresa, menstrualnih i probavnih poteškoća, problema sa zglobovima ili koštanim sustavom i općenito manjkom produktivnog i zadovoljavajućeg djelovanja u bilo kojoj sferi svakodnevnog života – na «unutarnjoj» se razini tijela javlja u vidu stagnacije, odnosno blokade energetskog protoka u sustavu energetskih kanala (meridijana), bilo kroz višak ili manjak energije. Terapeut zatim nizom tehnika podržava cjelokupni sistem klijenta da sam dođe u stanje ravnoteže. Ili, slikovitije rečeno; doživljavajući problem kao izazov, shiatsu tretman unutar klijenta otvara nove perspektive (horizonte i obale), te uz podršku terapeuta (vjetar u leđa), osoba samosvjesno i sa zadovoljstvom preuzima kormilo života (brod) nazad u svoje ruke.

***

***

Postoje mnogi aspekti u Japanskoj kulturi na koje je utjecao zen: kendo, streličarstvo, judo, uređenje vrta, arhitektura, čajna ceremonija, aranžiranje cvijeća, slikanje kistom, kaligrafija, haiku, pa čak i i kuhanje sa namirnicama kao što su tofu, fermentirana soja, slane šljive, miso, itd. Zapravo, njegov utjecaj je toliko uobičajen, da su mnogi Japanci zaboravili njegovu važnost. Većina Japanaca vjeruje da je zen samo jedna od religijskih sekti budizma ili jednostavno trening kojim se kroz meditaciju postaje redovnik. Međutim, sa popularnošću zena na Zapadu, mnogi Japanci ponovno otkrivaju zen i istočnu mudrost u vezi kulture, zdravlja i načina života. Osnovna premisa zena je postignuće potpunog ljudskog prosvijetljenja preko otkrivanja vlastitog Jastva.

Shiatsu je forma fizičke manipulacije razvjena u Japanu u 20. stoljeću. Njegovi korijeni dolaze od drevnih kineskih tehnika, Do-in i Anma. Do-in je vrlo sličan yogi, dok anma nalikuje zapadnjačkoj masaži. Ove dvije tehnike su najstarije forme medicinskog tretmana na Istoku. U suvremenom svijetu, moderne manipulativne terapije poput kiropraktike i osteopatije, uglavnom unesene iz Amerike, utemeljile su novi status u medicini. Masaža je i dalje smatrana kao više ili manje medicinski nadomjestak. U Japanu, anma je prakticirana najviše od strane slijepih osoba u svrhu zadovoljstva i ugode. Tek je nedavno autentični shiatsu zaživio isključivo kao cilj medicinskog tretmana. U svrhu razlikovanja shiatsu-a od anma-e, shiatsu terapeuti namjerno su posudili zapadnu medicinsku teoriju kako bi objasnili ovaj specifičan tip tretmana. Neki terapeuti slijepo naglašuju kako samo pritiskanje može izliječiti sve bolesti. Ovim istim stavom vode se i oni koji misle da se samo sjedeći u meditaciji u zenu postiže satori.  Nažalost, ovim stavom propušta se uhvatiti dublje značenje koje stoji iza. Istina je da zen počinje sa meditacijom, ali nije jasno zašto sjedimo da bismo meditirali. Kako odgovori u zenu ne mogu biti naučeni, jedina mogućnost da razumijevanje bude postignuto jest kroz meditaciju. Isto je sa shiatsu-om. Počinje sa pritiskom prstima, ali teško je objasniti zašto pritiskanje točaka liječi bolest. I u zenu i u shiatsu-u bavimo se nečime što ne može biti objašnjeno racionalno, već treba biti doživljeno kroz živo tijelo.

U zenu je teško shvatiti i dokučiti mudrost koja stoji iza istočne filozofije, ali to je nužno kako bi se razumijelo što zen uopće jest. U shiatsu-u, jednostavno pritiskanje neće otkriti esenciju života onoga što se pritišće. Bez razumijevanja istočne filozofije ne može se shvatiti značenje života, te samim time ispravno primijenjivati shiatsu. Davno sam objavio knjigu kako bih objasnio i pokazao učinkovitost shiatsu-a, temeljeno na medicionskoj teoriji Istoka. Osnovni princip koji sam naglasio, kao kod zena, jest uspostaviti životni «eho» sa primateljem shiatsu-a. Neki Japanci zadovoljni su i bez primjećivanja ovog važnog osjećaja, no to svodi shiatsu na mehaničku tehniku, umjesto na način iscjeljivanja životne sile unutar naših tijela. 

U zenu, važno je imati dobrog učitelja od kojeg se uči. U shiatsu-u, strpljenje je učitelj. Satori se može postići iscijeljujući bolest i uspostavljajući zdravlje. Najvažnije je dijagnosticirati dodirom. U Japanu, ovu vrstu dijagnoze zovemo setsu-shin. Kod ovakve dijagnoze, mi ne tražimo određenu bolest. Prije pokušavamo razumijeti pacijenta psihološki i fizički. Moja metoda objašnjena je u knjizi «Zen treatment», koju je uredio profesor Koji Sato, psiholog i moj učitelj iz srednjoškolskih dana. On je također posvetio svoj život prenošenju principa zena na Zapad. Osnovna filozofija ove knjige dolazi od Hakuin Zenshi-a, koji je isticao važnost samo-anma masaže. Profesor Sato tvrdi da je shiatsu za pacijenta kao uzajamni «jedan na jedan» zen. Deshimaru roshi studirao je u Parizu shiatsu kojeg mu je predstavio profesor Sato. Koristio je shiatsu na jednom od svojih studenata kako bi mu ispravio kralježnicu. Ne samo da je popravio stanje kralježnice, već je iscijelio i bolest.

Vjeruje se kako je orijentalna medicina pod velikim utjecajem indijske medicine. Kada sam čitao budističke sutre, zo-agonkyo, koja je prakticirana u Indiji, jedan odjeljak uhvatio je moju pažnju. Objašnjavao je kako vrhovni kralj medicine treba dobro poznavati bolest, pronaći njezin izvor i uzrok, tretirati bolest, te se brinuti o sebi i prosvijetliti do same srži svoga bića. Ovo je, po meni, idealan stav prema medicini. Konfucije je u Kini tvrdio kako je on osovina čija je funkcija povezati nebo, zemlju i ljude. Ovo ukazuje da on igra veliku ulogu u spajanju univerzalnog poretka prirode i morala čovječanstva. To nije stav arogancije, već svijesti o sebi u odnosu na univerzalno pravilo. Mi koji se bavimo medicinom, trebali bi stremiti istom cilju.

Sa ovime na umu, osnovao sam «Kraljevski medicinski institut» u Tokiju, gdje se istražuje i studira već više od 15 godina. Namjeravao sam proširiti ovo znanje kako laicima, tako i profesionalcima.

Orijentalna medicina nije racionalna kao zapadnjačka medicina, no ako poštujemo misterije života i učinimo pacijenta svijesnim sebe, bolest će nestati, a pacijent će nastojati biti bolje na osobnoj razini. Stavljanjem ruku na točku ili tsubo, te slijedeći linije meridijana svojim prstima, moguće je osjetiti «eho» života. Ako ste u mogućnosti primiti i razumijeti ovu senzaciju, doimat će se kao da je bolest nestala.

Pri pisanju ove knjige želja mi je objasniti tehnike ne samo sa mehaničke prespektive, već i sa filozofskog aspekta koji će vam omogućiti razumijevanje esencije onoga što radite.

Vjerujem da nije naše pravo, već naša dužnost da budemo zdravi.  

Shizuto Masunaga 

iz predgovora «Zen Shiatsu – how to harmonize Yin and Yang for better health», 1977. (prijevod: T.M.)

***

***

Krenuti sa završetkom moguće je, no u tom slučaju ne postoji opažajni dio (prostorno-vremenski) koji omogućuje razumijevanje i spoznaju procesa. Što život u svojem manifestnom obliku i jest.

Tekstom se nastoji prenijeti dio onoga što shiatsu predstavlja, kako bi se mogućnosti za trenutnom spoznajom mogle dogoditi u naizled više trenutaka. U protivnom, bila bi dostatna samo tišina.

Znanje seže daleko i duboko, kao korijenje stabala, sadašnjih i onih koja su bila prije. Shiatsu je oduvijek postojao, jednako kao i ti koji čitaš ove retke. Radnja čitanja se odvija, očituje i dolazi u postojanje u istom trenutku dok je činimo, djelujemo. Shiatsu je unutar djelovanja; nedjelovanje. Podrška onome što jest – da bude.

Prisutnost u trenutku je tlo o koje se upire u pokret i san kojemu se vraća iznova. Prije, u međuvremenu i poslije, ja jesam. Ovo je nešto mimo stava. Prvo je stav, a onda to nije. Osno je simetrično Nebu. Ne postoji princip Podrške – ona jednostavno jest, jednako kao što Život jest. U relativnom smislu, u vidu procesa, podrška naravno postoji. Učiti se neprincipijelnosti je zasigurno jedan od koraka na Putu. Shiatsu, kao stanje postojanja, prenosi se individualno na osobu koja zatim ima iskustvo Shiatsu-a. I svega onoga što Mir jest.

To je vještina ili umjetnost rada sa cjelokupnim sustavima Svijesti koja se manifestira, upriličuje kao određena osoba – pojedinac ili grupa ljudi – kroz ne-rad, ne-djelovanje. Ja, ti, on, mi, vi, oni. Dodir pritom prelazi uobičajene barijere u komunikacijskom kanalu ljudi odraslih, odgojenih i uvjetovanih današnjim prevladavajućim sustavom razmišljanja (stanje svijesti, duha), te time posljedično – djelomično do gotovo potpuno zatvorenih za iskustvo Ljubavi. Ovo je gotovo svačije iskustvo u nekom trenutku, fazi života.

Pošto shiatsu pristup uzima u obzir mnogo različitih čimbenika koji se očituju na fizičkoj, psihološkoj, energetskoj, duhovnoj razini – podrška mogućnosti da se bude ono što Jesmo je uvelike uvećana. U mirnom stanju, osoba (Svijest koja ima iskustvo sebe u obliku osobe) mnogo lakše i sa zadovoljstvom integrira svoja iskustva, metabolizira ih i osviještava. Nema napetosti i borbe koja obično sugerira selektivnu, parcijalnu pažnju i zamagljenu percepciju Života. Široko vidno polje je ono kada Vidimo Potpuno. Treptaj se tako lako dogodi, a ostati svjestan svoje Otvorenosti i onoga što kroz nju ulazi može biti izazovan pothvat ponekad. To su trenuci koji su najčudesniji. I oni ne poznaju polaritete. Vode u Jednost Postojanja. U ovakvom stanju postojanja ili stanju Svijesti, otvaraju se horizonti neslućenih mogućnosti, dimenzije se mekano i gotovo neprimjetno slažu jedna na drugu i tvore fraktalnu sliku Stvarnosti. Apstrakcija pritom istovremeno postoji na potpuno praktičnoj razini „svakodnevnog” života. Očigledna je stalno, kontinuirano. Pitanje je samo Tko gleda. Dokle god postoji „tko”, mir će biti uvjetovan u odnosu na vanjsku pojavnost. Pojava mira u tom slučaju ovisna je o nizu vanjskih čimbenika koji se mogu i ne moraju dogoditi istovremeno. Ovakvo psihološko stanje je ono što se naziva stres. Odmak od onoga što ja jesam. Na razini sebe samoga, odnosa sa svijetom, drugim ljudima, životinjama, biljkama, mineralima,..zatim poslom koji se obavlja, interesima, itd. Kada se najposlje napuste vjerovanja u „tko”, a zatim i „što” ja jesam, ulazimo u stanje postojanja kakvo ono zaista Jest. Čisti Bitak. U međuvremenu učimo lekcije. Učenika, ima nas svakakvih.

Shiatsu jest tretman, iskustvo. Vrlo lijepo i zanimljivo svakome tko si dopusti to iskusiti. Osebujno, normalno, životno. Glavni je alat, kao što je spomenuto, svjestan dodir. Preko njega stječu se informacije o stanju osobe. To je dvosmjeran proces između klijenta i terapeuta, onoga tko se upušta u iskustvo i onoga tko takvo iskustvo podržava svojom nepodijeljenom pažnjom i budnošću. Informacije kolaju u oba smjera, zdravo. Izmjenjuju se pokret i tišina, pasivno doživljavanje i upijanje, aktivno prenošenje i podržavanje. Tek kada se dvije osobe spoje, moguća je istinska komunikacija i jasnoća. Vrsta spoja je stvar međusobne ugode i dogovora – podjednako verbalnog, neverbalnog, telepatskog, neposredno očitog i sl. Shiatsu se konkretno u svojoj fizičkoj formi (kad bi netko promatrao tretman sa strane) odvija na način sličan masaži, iako sa njom ima malo što zajedničkog. Terapeut, kako je spomenuto, izvodi niz koordiniranih i svjesnih pokreta u vidu istezanja tijela, rotacije zglobova, pritisaka palcem, dlanom, laktom – ponekad i koljenom ili stopalom – po različitim akupunkturnim točkama na tijelu ili područjima koja zahtijevaju neku naročitu pažnju i intervenciju u smislu podrške. Polako, ali sigurno, dolazi se u osobnu ravnotežu – fizičku, psihološku, duhovnu – ovisno o stupnju u kojem se osoba prepušta tretmanu (za što je važno upravo međusobno povjerenje) i aktivno sudjeluje u procesu otpuštanja, regeneracije, revitalizacije i na kraju, integracije iskustva. Vrlo fino podešavanje, rekli bismo. U optimalnim ili stanjima bližim optimalnom, Život je radost i užitak, bez obzira na sve vanjske faktore. Definiramo se sami svojim stanjem svijesti, ne definira nas svijet – u njemu smo, no nismo od njega. Od samih sebe smo. Poznat nam je doživljaj – „samo od sebe”. U taj se trenutak nastoji shiatsu tretmanom utjeloviti – od tuda krenuti u tretman i na to se mjesto vratiti. Puni krug.

Perspektiva koja se otvara je divna. Postaje Stvarnost.

Tomislav Mađar

***

Shiatsu tretman se izvodi na podu, na mekanim strunjačama ili futonu, pri čemu se, u slučaju da zatreba, koriste i jastučići različitih oblika kako bi se klijentu, koji je odjeven u ugodnu, pamučnu odjeću, osigurao ugodan položaj tijekom tretmana.

Preporuka je ne jesti barem 2 sata prije tretmana. 

Mjesto: Zagreb

♥